Subjektivno i objektivno vrijeme dijele se na prošlost, sadašnjost i budućnost. Sjećamo se izvjesnih dijelova svoje prošlosti, svjesni smo vrlo malog dijela svoje sadašnjosti i projektiramo svoja očekivanja, nade i strahove na budućnost. Vremensku stazu svakog pojedinca možemo iz mnogo razloga promatrati kao osnovu njegove ličnosti, jer promjena vremenske staze dovodi do dubokih i dalekosežnih promjena u njoj.
Način na koji ljudi predstavljaju sebi vrijeme u svom duhu i skladište podatke o vremenu čini osnovu njihovih ograničenja, vjerovanja, uspjeha i neuspjeha. Umjesto da čistite i uklanjate naboj s bezbrojnih trauma, cjelokupan učinak postižemo u samo jednom tretmanu Unifikacijskog procesa koji traje od petnaest minuta do jednog sata.

Brisanje prošlosti i budućnosti je proces koji uklanja sav emocionalni naboj koji postoji u prošlim događajima. Prošlost i budućnost su misaone forme, mentalne apstrakcije. Tretmanom Unifikacijskog Procesa pojmovi zasnovani na linearnom vremenu gube vrijednost, prošlost i budućnost gube značenje koje su prethodno imale i vrijeme se dozivljava kao veliko "sada", kao istovremenost prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Procesom Unifikacije ljudsko iskustvo djelomično je prevladalo ograničenja koje nameće vrijeme, a ta težnja je svakidadašnja, ispoljava se u svim oblicima umjetničkog stvaralaštva i u traganju za spiritualnim istinama.