DISCIPLINA PATNJE

Život je težak.
Ovo je velika istina, jedna od najvećih. (Prva od "Četiri plemenite istine" koje je učio Buda bila je "Život je patnja.") Velika je istina jer kada je jednom uistinu spoznamo tada smo je nadmašili. Onda kad doista shvatimo da je život težak - kad to uistinu prihvatimo - tada život prestaje biti težak. Jednom kad prihvatimo tu činjenicu ona nam postaje nevažna.

Većina ljudi u potpunosti ne shvaća istinu o težini života. Umjesto toga, oni se manje više neprestano žale kako su ogromni njihovi problemi, tereti, teškoće, kao da misle kako je život općenito lak i kao da bi trebao biti lak. Oni su uvjereni da su njihove teškoće posebna nesreća koja se nadvila baš nad njima, njihovim obiteljima, plemenom, nacijom, rasom, a nikako nad drugima.

Život predstavlja niz problema. Želimo li "stenjati pod njima" ili ih rješavati? Želimo li naučiti našu djecu rješavati ih?

Disciplina je jedno od osnovnih oruđa potrebno za rješavanje životnih problema. Određene probleme možemo riješiti samo uz određenu dozu discipline. Sa potpunom disciplinom možemo riješiti sve probleme.
Ono što život čini teškim je to što je proces suočavanja s problemima i njihovo rješenje vrlo bolno. Problemi, ovisno o njihovoj prirodi, izazivaju u nama frustraciju, tugu, žalost ili usamljenost, krivnju, žaljenje, gnjev, strah, tjeskobu, bol ili očajanje. Ovo su sve vrlo neugodni osjećaji, ponekad jednako jaki kao najintenzivnija fizička bol. Upravo zbog boli koju u nama izazivaju događaji i sukobi, mi ih nazivamo problemima. Budući da život pred nas stavlja beskrajan niz problema, on je uvijek težak, pun bola, ali i radosti.

Ipak, taj proces suočavanja i rješavanja problema ono je zbog čega život dobiva svoj smisao. Problemi su oštra granica između uspjeha i neuspjeha. Problemi u nama pospješuju hrabrost i mudrost; zapravo, oni ih i stvaraju. Zbog problema psihički i duhovno sazrijevamo. Kad želimo ohrabriti razvoj ljudskog duha mi izazivamo i potičemo ljudsku sposobnost za rješavanje problema, jednako kao što i u školi namjerno postavljamo probleme pred našu djecu. Učimo kroz bol suočavanja i rješavanja problema. Kao što je Benjamin Franklin rekao: "One stvari koje su bolne, poučne su." To je razlog zbog kojeg su mudri ljudi naučili ne strahovati, već rado prihvaćaju probleme i bol koju oni nose.

Većina nas nije tako mudra. Strahujući od bola gotovo se svi mi, u većoj ili manjoj mjeri, trudimo izbjeći probleme. Odugovlačimo, nadajući se kako će nestati sami od sebe. Ignoriramo ih, zaboravljamo ili se pravimo kao da uopće ne postoje. Težimo zaobilaziti probleme umjesto da se suočavamo s njima, pokušavamo se izvući iz njih umjesto da ih propatimo.

Sklonost izbjegavanju problema i emocionalne patnje kao sastavnog dijela suština je cjelokupne psihičke bolesti. S obzirom da svi mi u određenoj mjeri posjedujemo ovu sklonost, svi smo manje više oboljeli. Neki će od nas ići do krajnjih granica kako bi izbjegli probleme i patnju koju oni izazivaju, udaljavajući se od svega što je dobro i razumno kako bi pronašli lakši izlaz, pri tom gradeći svijet mašte koji ponekad u potpunosti isključuje stvarnost. Carl Jung je to jezgrovito i lijepo objasnio:
" Neuroza je uvijek zamjena za legitimnu patnju."

U konačnici, zamjena uvijek postaje bolnija od patnje koju težimo izbjeći. Sama neuroza postaje najveći problem. Vjerni formi, mnogi će tad pokušati izbjeći bol i problem koji se ponovno pojavio, stvarajući sloj po sloj neuroze. Srećom, neki imaju dovoljno hrabrosti suočiti se sa svojom neurozom i započinju uz tehnika osobnog i spiritualnog razvoja ili psihoterapije - učiti transformirati patnju. U svakom slučaju, kad izbjegavamo patnju koja se formalizira priznavanjem i rješavanjem problema, mi isto tako izbjegavamo sazrijevanje koje taj problem zahtijeva od nas. Iz ovog razloga, mi se za vrijeme kronične psihičke bolesti prestajemo duhovno razvijati i stagniramo. Bez ozdravljenja ljudski duh počinje venuti.

Prema tome, usadimo u sebe i svoju djecu sredstva za postizanje psihičkog i duhovnog zdravlja. Iznimno je bitno naučiti se o potrebi za patnjom i njenoj vrijednosti, kako je nužno izravno se suočiti s problemima i pritom iskusiti bol koju oni nose. Disciplina je tehnika patnje, sredstvo za konstruktivno doživljavanje bola i problema na kojima moramo raditi i uspješno ih rješavati, istovremeno učeći i razvijajući se kroz taj proces.
Tehnike osobnog i spiritualnog razvoja glavno su oruđe za rješavanje životnih problema, kojima se čovjek suočava s boli umjesto da je izbjegava, osvještava ju i naposlijetku transformira.

"Patnja je gorak napitak kojim liječnik u vama liječi vaše bolesno ja."

ZAKAŽITE ONLINE TRETMAN

OSOBNI RAST I SPIRITUALNI RAZVOJ @ andreafranic.com | © Copyright 2017 Andrea Franic. Sva prava pridržana | www.andreafranic.com | Design by IQ Pro by AF | Sitemap