STRAH

Strah

Previše nas ne živi svoje snove jer živimo svoje strahove. – Les Brown

U svojoj osnovi strah bi trebao biti nešto što je pozitivno, nešto što nas štiti i pomaže nam da preživimo. No, je li to zaista tako? Najčešće nismo svjesni njegove destruktivnosti koja je provučena kroz sve aspekte našeg života.

STRAH I NJEGOVE POSLJEDICE

Strah je negativna emocija koja paralizira cijeli naš sustav (emocionalni, tjelesni, kreativni...). Strah utječe na biokemiju tijela, a često stanje straha uništava naše zdravlje i život. Simptomi straha mogu biti nelagoda, uznemirenost, podrhtavanje, vrtoglavica, snažno lupanje srca, preznojavanje, bol u prsima, gušenje i slično. U trenucima straha pojačava se lučenje adrenalina koje uzrokuje napetost cijelog tijela i suženje svijesti – mentalnu kočnicu koja vodi u stanje u kojem ne možemo realno sagledati naše mogućnosti.

Vrlo često upravo je strah glavni zasun na riznici naših sposobnosti. Strah ne samo da ubija kreativnost, on ubija i snove i ambiciju. Bilo da živimo u strahu od prošlosti ili strahu od budućnosti, tužna činjenica je da od brige i straha propuštamo živjeti u sadašnjem trenutku, a upravo u njemu se odvija život.

Dovoljan je jedan pogled na strukturu svijeta u kojem trenutno živimo kako bismo shvatili da je strah postao način pomoću kojega se upravlja društvom, a ujedno i naš stil života. Zapitajte se koliki dio vašeg života  je uvjetovan strahom? Jeste li stvarno htjeli biti tu gdje jeste, živjeti baš takav život kakav živite? Koliko često vaše rečenice započinju sa „bojim se da...“?

TEMELJ STRAHA

Strah koji se javlja kao temelj svim ostalim strahovima je strah od smrti, a njega slijedi strah od odbacivanja i osuđivanja od strane zajednice. Tijekom odrastanja odnos iskustva i straha se uvjetuje i umnožava što rezultira gomilanjem naboja i razvijanjem novih strahova, a to nas mnogo puta vodi u stanje u kojem ne potenciramo vlastite želje i interese, već ih podređujemo svemu čega se bojimo. Osnovna emocija kojom um kontrolira naše ponašanje je upravo strah.

"Strah je put na tamnu stranu: Strah vodi prema ljutnji, ljutnja vodi prema mržnji, mržnja vodi prema patnji."

Mjesto u kojem strah nastaje je naš um, a umjesto da se s njim suočimo mi ga najčešće guramo u podsvjesno, čime ga ujedno i jačamo. Osim što potiskivanje strah čini jačim, često nas vodi sigurnim putem u stanja izgubljenosti, ograničenja i razočarenja u sebe i druge. Supresijom tijekom života u podsvijesti napravimo čitavo skladište potisnutih strahova. Vremenom, kako osoba sazrijeva, izvori straha postaju sasvim novi. Oblikuju se i neki potpuno novi strahovi. Kada smo nečega svjesni, onda o tome možemo donositi odluke, racionalno i promišljeno osmisliti kako ćemo se nositi sa određenim strahom, situacijom ili bilo čim drugim što nas zastrašuje. Problem nastaje kada su ti uskladišteni strahovi nesvjesni i kada od onoga čega se bojimo jednostavno imamo želju pobjeći. Ovakav osjećaj potom biva maskiran nekim racionalnim objašnjenjem, ili objašnjenjem koje djeluje racionalno i razumno.

Ljudskih strahova ima beskonačno mnogo- racionalni i iracionalni, opravdani i neopravdani, strah od imanja, strah od nemanja, strah od straha... No jedan strah je koban. Strah od života. Većina nas živi i umire u stanju neurotične otuđenosti od vlastitog života. Opiremo se promjenama jer nam je draža lažna sigurnost od osjećaja slobode. Bolje znamo nabrojati čega se sve bojimo nego što nas raduje. Mi strah vidimo kao slabost, nešto što bi trebalo sakriti od drugih i baviti se njime u tamnim noćima na sigurnoj udaljenosti. Ali strah ne bi trebao izazivati sram ili ostati skriven. Sada više nego ikad, naši strahovi trebaju postati središte naše pozornosti. Trebamo osvijestiti sve ono što je potrebno za ozdravljenje u našim životima. Vjerujem da nitko ne želi živjeti u strahu te da konstantno tražite način kako ga pobjediti. Srećom, način postoji.

KAKO SE OSLOBODITI STRAHA?

Intelektualiziranjem i analizom stječemo pogrešan dojam kako ništa ne može izmaknuti našoj pažnji. Zbog toga često čujemo: "Trudim se", "Želim", "Borim se", "Dajem sve od sebe" i slično. Programirani smo djelovati iz straha jer uistinu vjerujemo da smo nemoćni, nemoćni promijeniti bilo što. Naša priroda je neprestana aktivnost podsvjesnih strahova koji nas napadaju. Razumljivo je da u ovom stanju svijesti ne možemo djelovati drugačije jer jedina poznata realnost koju kreiramo je postojanje straha, borbe i sukoba. Prodiranje u nesvjesno je nužno ako želimo promijeniti naš život i usmjeriti ga u željenom pravcu. Kako bismo oslobodili našu punu životnu energiju moramo doći do srži problema, samog korijena straha na kojem se tijekom života razgranala velika količina novih strahova. Spoznajom nesvjesnih sadržaja strah nestaje, podiže se kvaliteta života i proširuje naša svijestt.

Metode Spiritualne tehnologije su razvile alate pomoću kojih ulazimo u temeljnu strukturu problema. Ulaskom u uzrok problema dolazimo do osvještavanja svih lica straha, a samim tim to stanje nestaje, a mi ponovo stječemo slobodu za novu realnost. Cilj Spiritualne Tehnologije je stjecanje cjelovitosti i slobode od automatskih i prisilnih ponašanja i osjećaja što otvara nove puteve da budemo sve što možemo biti, u svakom segmentu svog života.

" Suoči se s vlastitim strahovima i oni će nestati. "

 

OSOBNI RAST I SPIRITUALNI RAZVOJ @ andreafranic.com | © Copyright 2016 Andrea Franic. Sva prava pridržana | www.andreafranic.com | Design by IQ Pro by AF | Sitemap