U svojoj osnovi strah bi trebao biti nešto što je pozitivno, nešto što nas štiti i pomaže nam da preživimo. No, je li to zaista tako? Najčešće nismo svjesni njegove destruktivnosti koja je provučena kroz sve aspekte našeg života.
Vjerujete li da niste dovoljno dobri? Da niste vrijedni najboljeg? Smatrate li da se trud ne isplati jer je neuspjeh zagarantirana izlazna stanica? Ili da pak drugi mogu bolje od vas? Vjerujete li da nitko nije zainteresiran za vaše ideje? Da će vas ljudi osuđivati? Ili ne prihvatiti? Da niste dovoljno pametni, sposobni ili privlačni? Vjerujete li da je život težak, a trnje jedini put do zvijezda?
Svatko je rođen s punim pravom na vlastiti kreativni potencijal. Zašto ga onda ne koriste svi? Ili ga ne koriste u jednakoj mjeri kao i ostali? Odgovor je upravo u ograničavajućim uvjerenjima.
-
" Ne vidimo stvari kakve jesu, vidimo stvari kakvi jesmo. " Anaïs Nin










